Ime ĐOKA RADOVA MILJANIĆA, zvanog BANJANIN bilo je, a i dalje je poznato širom Crne Gore i Hercegovine. Četovao je od 1849. do 1862. godine i stizao do kapija Mostara i Konjica i ulijevao strah mnogim turskim zulumćarima. Teško je nabrojati u kojim je sve akcijama učestvovao i koliko je i gdje turskih glava posjekao. Zna se da je nadmudrio Derviš-pašu na Grahovu, kao i da je s njim i kasnije imao više okršaja, pa i u Dugi 13. aprila 1862. godine gdje je i poginuo sa dva svoja pobratima, vojvodom Ilijom Đukanovićem i serdarom Šćepanom Radojevićem .
Za stečene zasluge na bojnom polju, pogotovo na Grahovcu 1858. godine, dobio je zvanje serdara što je ostalo u nasljedstvu njegovom potomstvu . Đoka su priznavali ne samo hercegovački već i crnogorski glavari, te je na osnovu njihova priznanja knjaz Danilo Đoky poklonio sablju paše Miljevine , kao znak priznanja za njegovo junaštvo. Knjaz Nikola je takođe cijenio doprinos serdara Đoka, pa je kroz svoja KOLA naglasio da su gatački, trebinjski i nikšićki jaramazi ugnjetavali banjsko pleme do vremena
„Dok nastaše dva viteza
Sin Vasiljev soko Jovan
I iz sela Miljanića
Silni junak serdar Đoko“.