Dr Vojislav Đokov Miljanić
MILJANIĆI U BANJANIMA
Banjani se nalaze u sjeverozapadnom dijelu Crne Gore na tridesetak kilometara udaljenosti od Nikšića. Locirani su na talasastoj i bezvodnoj visoravni između Bilećkog jezera, Grahova, Nikšićkih Rudina, te planina Njegoša, Somine, Bratogošta i Oputne Rudine sa površinom od 299,06 km2 i prosječnom nadmorskom visinom 800 - 1.000 metara. Banjani obiluju mnoštvom vrtača, uvala, manjih visoravni, većih brda i nekoliko planinskih vrhova sa preko 1.500 metara nadmorske visine.
Znatan sjeverni i sjeverozapadni dio Banjana naseljavaju Miljanići (preko 80 km2), čiji je predak, prema predanju, došao s Čeva u Banjane sredinom 15. vijeka, a čiji preci vode porijeklo iz Dukađina - Metohije. Naime, poslije Kosovske bitke, mnoge srpske porodice, naročito otmenije, da bi izbjegle tursko zlostavljanje, povlačile su se prema sjeveru ili obali Jadranskog mora. Među brojnim prebjezima iz Dukađina, kako se pretpostavlja, na današnjoj crnogorskoj teritoriji, našli su se braća: Vaso, Ozro, Pipo, Brato, Kraso i Hoso. O njihovom porijeklu postoje samo pretpostavke koje upućuju da su pripadali vlastelinskom sloju. Na tada slobodnoj teritoriji, braća su se razdvojila pa je Ozro ostao na Čevu kod starosjedioca Tolje, čijom se kćerkom Dobranom kasnije oženio. U braku su imali pet sinova za koje se navodi da su bili izrazito sposobni, vrlo snažni i radni, što im je omogućilo da brzo steknu veliko bogatstvo i ugled, te su se nametnuli mjestu pa i okolini.
Od Ozrova potomstva, vjerovatno iz nekih većih razloga, odvojio se Milisav sa tri sina (Bijele, Mrkoje i Miljan) i prešao u Banjane kod bana Rusena. Kako se Milisav, iz njemu znanih razloga, nije kazivao po bratstvu, to su ga prozvali Milisav Čevljanin, pod kojim nazivom je živio do smrti. S obzirom da je Milisav sa sinovima svojski radio, to je Ban u njih stekao izuzetno povjerenje pa je Bijela (od koga su Bijelovići) naselio na imanjima u Velimlju, Mrkoja ( od kojeg su Mrkaići) u Petrovićima, dok je Miljana zadržao kod sebe. Miljan se potom oženio Banovom jedinicom Borenom i sa njom imao sedam sinova. Miljanovi sinovi su bili vrijedni i složni, pa su se iz zahvalnosti ocu Miljanu prozvali Miljanići, da bi se tako nazvalo i selo u kojem su živjeli. Za Milisava, najstarijeg od braće, kaže se da je imao titulu kneza i da je oko 1500. godine podigao crkvu, posvećenu Sv. Jovanu Krstitelju u Klenju. Sa povećanjem Miljanova potomstva, uvećavao se i zemljišni posjed tako da su, pored imanja u Miljanićima, posjedovali i dio Prigradine, Velimsko polje, Mrtva dola, Renovac i nešto kasnije Dubočke do Utesa, dok su im katuni bili u Jelovici.
Kako se bratstvo brzo uvećavalo, sačuvano je ime samo po za jednog potomka: Milisav -Miljan - Milisav (graditelj crkve) - Jovan - Marko - Bogdan. Zna se da je Bogdan čitav svoj život proveo u četovanju i da je, prema predanju, početkom 17. vijeka u Miljanićima u sudaru s turskom vojskom pogubio pašu Džanajliju, nakon čega je poginuo sa još 40 Miljanića. Tom prilikom su Turci razorili naselje (Prva razura Miljanića) tako da su neke udovice s djecom pošle prema Dalmaciji, dok su se druge sklonile u rod i kasnije vratile u spaljeno selo. Iako je bratstvo Miljanića neuporedivo smanjeno, ipak je Bogdanov sin Mrako imao zvanje kneza, mada je i on, kako predanje kaže, na prevaru uhvaćen od Turaka i 1662.godine nabijen na kolac u Nikšiću. Iza Mraka je ostalo pet sinova među kojima se isticalo Luka, prvo kao barjaktar u družini Baja Pivljanina, a potom kao četovođa poslije Bajove smrti.
Miljanići su sedamdesetih godina 17.vijeka i drugi put razoreni, naročito zaseok Birač, kojom prilikom je poginulo 20 Miljanića. Ponovo je nastalo raseljavanje prema Dalmaciji ili Srbiji što je uslovilo da se krajem 17. i početkom 18. vijeka pominju Miljanići (kao junaci i harambaše) u Ravnim Kotarima, oko Obrovca, Kruševa i drugih mjesta u Dalmaciji. Takođe se za drugu razuru Miljanića vezuje selidba (kasnijih Nenadovića i Birčana) iz razorenog Birča u Mačvu, oko Kraljeva i u Šumadiju. Zna se da su neki Miljanići, zbog prilika u novim sredinama, promijenili prezime, pa čak i vjeru.
Poslije druge razure Miljanića, dio stanovništva se vratio u opustošeni kraj, te će u daljem tekstu biti govora samo o njima iz razloga što o ranije raseljenim Miljanićima nedostaju validni podaci. Njima je i dalje bila borba za slobodu glavni životni cilj, a hrabrost i junaštvo osnovno mjerilo ljudi. Među bratstvenicima su prednjačili pojedini poput Rada Božova, po kome su se njegovi potomci 1903. godine prozvali Radovići. Radov sin Đoko, prozvan Banjanin, pročuo se junaštvom tako da su ga mnogi cijenili. Petnaestak godina je neustrašivo krstario od Nikšića, Duge i Grahova do Nevesinja i Mostara i činio čuda od junaštva.
Knjaz Danilo mu je darovao sablju paše Miljevine, kojeg je u Pivi posjekao ranije pominjani Bogdan Miljanić. Đoko je poginuo u Dugi 1862.godine kao što su i njegova četiri brata poginula na raznim bojištima.
Nezaboravni su podvizi i drugih Miljanića poput Deli Đoka Malog, kneza Stevana Mirova, serdara Gišana Jevtova, serdara Marka Đokova, oficira Šula Markova, barjaktara Lazara Simova i Lazara Savina, te hrabrog Mijajla Gišanova i brojnih drugih, skoro jednakih njima.
Slično je bilo i u kasnijim ratovima (balkanskim i svjetskim) gdje su se istakli brojni Miljanići i dali dostojne žrtve za odbranu slobode i časti.
Miljanići se nijesu isticali samo na bojnom polju, već su iznjedrili i niz poznatih pametara i stručnjaka iz raznih oblasti, naročito medicine, tehnike i društvenih nauka. Među prvim se istakao pravnik i doktor medicinskih nauka, Petar Mihailov Miljanić, jedan od utemeljivača crnogorskog zdravstva, poslednjih decenija 19.vijeka. Nemjerljiv doprinos medicini i tehnici, tokom prve polovine 20. vijeka, dali su Petrovi sinovi Niko i Pavle, naučnici evropskog renomea, utemeljivači Medicinskog i Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu. Veliki doprinos dali su i Nikovi sinovi: dr Miloš - zdravstvu, a posebno akademik Petar, univerzitetski profesor, konstruktor i izumitelj najtačnijih instrumenata u oblasti elektrotehnike.
Pored već navedenih, bratstvo je dalo i brojne stručnjake iz raznih drugih oblasti. Među istaknutijim Miljanićima iz Banjana bilo je više doktora nauka od kojih su većina i dalje profesori raznih univerziteta, viši oficiri, umjetnici, vrhunski fudbalski stručnjaci, sportisti, šahovski znalci i slično. Brojni su mladi na putu s nagovještajem da će sigurno nastaviti rad i dostići, ukoliko ne i prestići, svoje prethodnike.
Ovaj kratak prikaz bratstva Miljanića u Banjanima završićemo riječima istaknutog univerzitetskog profesora dr Živka Đurkovića: “Bratstvo Miljanića svojim radom, znanjem i pregalaštvom dalo je dostojan doprinos slozi i napretku banjskog plemena, a njegovi junaci i prvaci mogu da se uvrste među najistaknutije ljude sa crnogorsko - hercegovačkih prostora".
