UDRUŽENjE BRATSTVA MILjANIĆ
Duga, 14.04.2022.god.
Pomen poginulim u boju u Dugi 1862.god.
Mihailo-Mišo S. Miljanić
Poštovani prijatelji,
Uvaženi potomci slavnih učesnika bojeva na prostorima Crne Gore i Hercegovine, od prije 160 godina,
Poštovani predstavnici medija,
Dragi bratstvenici,
Ovdje smo danas, ispred ovog spomen-obilježja, podignutog prije 60 godina, posvećenog poginulim junacima u boju u Dugi, 1862.godine, na čelu sa vojvodom Ilijom Đukanovim Zvicerom, serdarom Đokom Miljanićem-Banjaninom i serdarom Šćepanom Radojevim Jovovićem, da se poklonimo njihovim sjenima i iskažemo duboko poštovanje za žrtvu koju su, zajedno sa saborcima iz brojnih plemena Crne Gore i Hercegovine priložili na oltar slobode.
NEKA IM JE VJEČNA SLAVA!
A na ovim prostorima, bila je borba neprestana.
Nekoliko vjekova, u ove krajeve su nadirale i osvajale osmanlijske snage, mučile, harale i ubijale, te se narod sklanjao po timorima i planinama Somine, Pive i Golije, preživljavajući u krajnje oskudnim i surovim uslovima.
Livade i polja, izvori i rijeke, pripadali su osvajačima i njihovim saradnicima.
Ali i u takvim uslovima, naši preci nikada nijesu prestajali da pjevaju o slobodi i da se dogovaraju i pripremaju za borbu za život dostojan čovjeka.
A Duga, kao jedan veliki koridor, sa dosta klanaca, između Nikšića i Gacka, odavno je ušla u udžbenike, u epske pjesme, u predanja i svijest naroda.
Postala je sinonim sukoba i bojeva, pogibija i stradanja.
I slavnih pobjeda nad tuđinom.
Odavno je simbol spajanja i razdvajanja. Crnogorce i Hercegovce, uvijek je spajala, a osvajači su je zauzimali i razdvajali. Ali su, za to, plaćali visoku cijenu. Zato je Duga puna mramorja, razvalina i toponima.
Nakon teškog poraza u bitci na Grahovcu, 1858.godine, na prostoru Istočne Hercegovine, stanje turske vojske bilo je veoma teško. Kako je zapisao jedan izvještač, „riječi knjaza Danila su se slušale u Hercegovini, više nego sultanove“. Zato je Porta pripremala reorganizaciju i jačanje svojih snaga na ovom prostoru.
Tokom 1858. i 1859.godine, vođene su aktivnosti na razgraničenju Crne Gore i Turske, uz učešće predstavnika Rusije i Austro-Ugarske, što je okončano 1860.god., čime je Crnoj Gori pripojeno Grahovo i dio susjednih plemena.
Nakon promjena na dvoru u Cetinju, 1860.god., mladi knjaz Nikola, uz pomoć iskusnog vojvode Mirka, učvršćuje veze sa hercegovačkim plemenima u cilju odlučnije borbe sa Turcima na ovom prostoru.
Cijeneći poseban strateški značaj Duge, posebno za snabdijevanje Nikšića, tada velikog i utvrđenog turskog grada, Omer-paša planira , a Derviš-paša organizuje pokušaj deblokade grada Nikšića pravcem Gacko-Krstac-Duga –Nikšić, početkom aprila 1862.godine.
Ustanici su propustili karavan pod komandom brigadnog generala Salih-paše da doturi hranu gradu Nikšiću, ali su ga sačekali u povratku – na današnji dan, u klancu Duge i u kratkoj, oštroj borbi, nanijeli mu teške gubitke.
U ovom sudaru, među tridesetak stradalih, poginule su glasovite vojskovođe – Šćepan, Đoko i Ilija.
Veliki pjesnik je kazao:
„Pokoljenje za pjesmu stvoreno...
Vile će se grabit o vjekove, da vam vjence dostojne sapletu...“
Zato smo, uvaženi prijatelji, mi iz Udruženja Bratstva Miljanić, koje se, u skladu sa odlukom o organizaciji i statutom udruženja, bavi zaštitom, valorizacijom i afirmacijom autentičnih vrijednosti našeg bratstva, smatrali da je naša obaveza da se danas, na dan velike i slavne bitke, ovdje, u opjevanoj Dugi, još jednom poklonimo sjenima naših velikih predaka...
A otac Đoka Banjanina, naš Rade Božov Miljanić je dao svih pet sinova za sloboduu našega naroda, u borbi sa osvajačem:
*Jevto i Petar su poginuli u Grahovu 1858.god.,
*Jovan u Nevesinju 1860.god.,
*Đoko i Lazar u Dugi 1862.god.
Na kraju, možda da se zapitamo:
Kakav je ovaj svijet, za koji su se Šćepan, Đoko i Ilija borili i život posvetili?
Koji su nam danas ideali?
Koliko smo posvećeni borbi sa ovovremnim izazovima?
Jesmo li se sačuvali od postvarenja?
